Sigurno preuzimanje djece

Šta kada po dijete dođe osoba koju odgajatelj nikada ranije nije vidio?

Sigurnost djece ne može se zasnivati na pretpostavkama, sjećanju ili tome da li osoba djeluje poznato i dobronamjerno.

„Ma prepoznat će me. Pa ja sam mu nana.“

Vjerovatno je svako ko radi u vrtiću barem jednom čuo sličnu rečenicu.

I vjerovatno je izgovorena iz ljubavi.

Ali sigurnost djece ne može se zasnivati na tome da li će se dijete nekome obradovati.

Ne može se zasnivati ni na tome da li nekoga poznajemo.

Niti na tome da neko djeluje dobronamjerno.

Jer postoje informacije koje ne možemo vidjeti.

Možda je roditelj dao saglasnost da ta osoba preuzima dijete.

Možda nije.

Možda su se porodične okolnosti promijenile.

Možda postoji važna informacija koju odgajatelj ne zna.

A odluku treba donijeti za svega nekoliko sekundi.

Zato ovo nije pitanje povjerenja.

Ovo je pitanje procedure.

Problem koji nijedan vrtić ne želi doživjeti

Kraj je radnog dana.

Djeca odlaze kući.

Roditelji žure s posla.

Telefoni zvone.

Odgajatelji istovremeno prate više djece i razgovaraju s roditeljima.

Tada se na vratima pojavi osoba koju niko od zaposlenih ne poznaje.

Kaže:

„Došao sam po dijete.“

Šta dalje?

Da li vjerovati na riječ?

Da li pokušati dobiti roditelja?

Da li čekati potvrdu?

U takvim situacijama najveći problem nije loša namjera.

Najveći problem je neizvjesnost.

Jer kada nemate pouzdanu informaciju, svaka odluka nosi rizik.

Roditelji žele samo jedno

Kada ostavljaju dijete u vrtiću, roditelji ne predaju samo torbu i jaknicu.

Predaju ono najvrijednije što imaju.

I očekuju odgovor na jedno jednostavno pitanje:

Ko smije preuzeti moje dijete?

Ne ponekad.

Ne većinu vremena.

Nego svaki put.

Bez nagađanja.

Bez pretpostavki.

Bez oslanjanja na sjećanje.

Kako STIOKids rješava ovaj problem

U STIOKids aplikaciji roditelji evidentiraju osobe koje mogu preuzimati dijete.

Ali postoji važan sigurnosni korak.

Povjerena osoba postaje aktivna tek nakon potvrde oba roditelja.

Tek tada se evidentira kao ovlašteni preuzimatelj.

Kada ta osoba dođe u vrtić, odgajatelju su dostupni identifikacioni podaci za provjeru identiteta.

Ne oslanjamo se na prepoznavanje lica.

Ne oslanjamo se na pamćenje.

Ne oslanjamo se na procjenu u trenutku.

Oslanjamo se na provjerljive informacije.

1

Odobrenje oba roditelja

Povjerena osoba postaje aktivna tek nakon potvrde oba roditelja.

2

Provjera identiteta

Odgajatelj ima pristup identifikacionim podacima za provjeru osobe.

3

Jasna procedura

Odluka se donosi na osnovu evidencije, a ne pretpostavke.

4

Veća sigurnost djece

Dijete se predaje isključivo osobi koja ima ovlaštenje.

Zaštita za dijete. Zaštita za roditelja. Zaštita za vrtić.

Kada postoji jasan sistem:

  • roditelj zna da dijete neće biti predano neovlaštenoj osobi,
  • odgajatelj odluku donosi na osnovu tačnih podataka,
  • vrtić postupa prema jasno definisanim pravilima.

I ono najvažnije:

dijete je zaštićeno.

Sigurnost počinje prije nego što nastane problem

Najbolje sigurnosne procedure nisu one koje rješavaju incidente.

Najbolje procedure sprječavaju da do njih uopšte dođe.

Zato pravo pitanje nije:

„Da li će dijete prepoznati osobu koja je došla po njega?“

Pravo pitanje je:

„Da li vrtić ima potvrdu da ta osoba zaista smije preuzeti dijete?“

Kada je odgovor na to pitanje jasan, sigurnost više ne zavisi od pretpostavki.

A upravo tada roditelji mogu biti mirni.

I upravo tada vrtić opravdava povjerenje koje mu je dato svakog jutra.